27. 7. Gili Air
Kakva zabluda sinoć…da idem spavati…nepredvidivi su putevi sudbine.
Kak se sinoć zahuktala atmosfera u birtiji u kojoj sam sjedila i pisala, brijem da su čak na kraju puštali indonezijske cajke, taman sam se mislila pokupit, kad mi je uletio konobar da idem s njima na beach party. Ja si mislim, zakaj ne, popijem piće pa ak mi bu bezveze odem spavat…otok prehodam ukrug za vuru i pol, znaci ne može biti daleko. Hodamo nekih dvadesetak minuta do mjesta, mjuza pići, house, trance, gutači vatre na plazi, odličan muving. Lagano se bacam na rum kolu i čagica. Ekipa i stranci i domaći, manje vise svi strgani, travica, magic mashrooms, alkohol..narocito domaci…i to cure, zemlja zrak. Meni odlična atmosfera i još bolja mjuza. Na kraju ostajem do 3-4, onaj me konobar Anto otpratio do doma. Dragi je i simpatičan, zgleda kao da ima 18, al veli da je 26, imaju mladolika lica. Uzima bicikl da se vrati, pa ja sjedam da se provozam, i na kraju padnem na zidić s bajsa..zgrebem lakat..koja ovca.
Ujutro idemo na doručak, jajca, plačinka s bananama i čokoladom i voće..kavica, fino sve. Kod mog frendica Antona rentamo masku i dihalicu, i na plažicu. A plazžca…raj. Ono kaj volim, bijeli pijesak, tirkizno more, okolo birtije. Montiramo se na plazu, bacamo fotosesn, i kupanjac.
Ronjenje je ok, ima šarenih ribica, ali ne puno kao u Egiptu, ali sam zato vidjela kornjaču, ogromnu, brijem da je glavata želva. I ronjala sam s njom sat vremena. Pliva pa zaroni, pa onim svojim kljunom trga koralje i nekaj jede iznutra, kak mi je to bilo super…prvi puta plivam s morskom kornjačom. Otišla sam po starog da je i on vidi. Oko 3 popodne se oblaci, pa smo otišli nekaj pojest, a ja sam napravila krug po otoku. Skroz se može prehodati po plazi krug, a ima i puteljak uz plažu koji vodi oko otoka. Po njemu idu bicikli i konjska zaprega jer nema motora ni auta. Izabrala sam si neki birc na drugoj strani otoka i popila ice caffe. I lagano zapilotirala. Počela je kišica pa se dižem i hodam dalje. Vec je mrak, skupljam starog i idemo nekaj pojest, ovaj put u nasoj birtiji su zauzeta lijepa mjesta uz more, pa idemo u neku drugu…loša ideja, klopa bezveze, okus nikakav. I na kraju mi još pozli. Danas definitivno spavanje.
Frendic Anton
Gutaci vatre
Party
Kokowa bungalow- bazen
Kokowa
Kokowa
Plaza…rajska
I jos
Me happy
Gili Air i najljepša plažica
28.7. Gili Air
Opet fini doručak, pa plažica, ovaj put rentamo ležaljku…pa je guštanje na najjače. Opet kupanjac, ronjanje..klopica, šetnja…totalni odmorko. Mogla bih ovdje ostati, mogu se zamisliti tu, bosa i gola po cijele, dane, šetnje, kupanje…to bi bio život, al na nekih mjesec dana dok se skroz ne poravnam. Još jedan otok na listi tropskog raja.
Pogled na Gili Meno
Plaza na drugoj strani otoka
Bakso juhica
Zalazak na koji svi briju
I jos
I jos
30.7. Gili Air
Zadnji dan na Giliju, fali mi jos koji dan da ušivanje bude potpuno, jos koja setnja ukrug oko otoka, kupanjca još malo i još malo odmora. Imamo cijelo jutro za gustanje, pa rentamo opet ležaljku i pijemo ice caffe. Kod neke tete sam ubola super klopicu, rolice sa umakom i neku rizu, djabe skoro, tak da ofmah i gablamo. Kupanjac je mrak, ali se kasnije naoblačilo i počelo puhat tak da je odmah i zahladilo. Sad bu mi lakse otici.
Na brod naravno čekamo bar sat vremena. Kisa je počela tak pljustat da nemremo mrdnut ispod nadstrešnice u luci. Taman prestaje kad na ukrcavaju u čamce do Lomboka, i tam opet u brod za Bali. U Padangbai dolazimo vec po mraku, trpaju nas u kombi i voze u Ubud. Dugo vec nisam putovala ovak ko kofer, ali na Baliju je jednostavno prekompliciran javni prijevoz, a ovaj organizirani nije skup, al i s njim se gubi puno vremena jer stalno nekaj čekas i stalno te prekrcavaju. Al bar nis ne moram mislit i dopeljaju me uvijek do kraja. U Ubud dolazimo iza 8 navecer, lako nalazim nas smjestaj, u samom je centru blizu Palace. Zove se Kabera bungalow Ubud, nočenje s doručkom 10 eura za dvoje. Doručak solidan, a soba korektna al krasno dvorište, malo no super uredjeno, neke sobe izgledaju kao hramovi, imaju bazen, fontanu, ribice, ptice. Bacamo ruksake i krežemo u istraživanje Ubuda. Grad je vrlo živahan i noću, hrpa restorana uređenih sa stilom, kafići, butici. Najviše me fascinira arhitektira, kuće su prekrasno uređene i izgledaju kao mali hramovi, a tek dvorišta, puno cvijeća, zelenila, fontana. Grad mi izgleda kao iz bajke, a kaj je najvažnije ima neku dobru vibru koju odmah osjetiš, neki opušteni, sofisticirani, umjetnički filing, taj hindu opušteni ritam zivota.Čitala sam razlicite komentare o njemu, neki kažu da nije nis posebno, a meni je sad fakat drago da smo odlučili tu prenočit, i ulovit bar malo te dobre vibre koju ima grad.
Šetamo i usput pregovaram oko taxija za sutra koji bi nas trebao odvest u Gilimanuk, luku iz koje idu trajekti za Javu. Kod nekog čičice na standu kupujemo rižu s nekim umacima, opet za sitne pare, upoznam tu nekog decka taxistu koji mi je sve objasnio kako do vulkana Ijen jer je rođen u blizini. Malo smo skrenuli u brdo, jer je cijeli Ubud na obroncima planine, i naletili na rižine terase, po kojima je grad isto poznat. Odmah iza kuca i vrtova sve je puno zelenih rizinih terasa.
Vidimo neku pizzeriju koja jos radi i pitamo jel možemo popit pivicu, ona kaze zatvaramo za deset minuta, a mislim si to se nekak rastegne na pol vure, al to sam si samo mislila, za 10min zenska stane kraj mene i ceka da popijem i da se dignem, ko stražar, a jbga sami smo si krivi, nije svugdje kao kod nas da te u birtiji čekaju da popiješ. Niš, vrijeme je da odemo na spavanje.
