Danas idemo na Pacuaro de sucre iliti Glavu secera. Oni su jucer bili na Isusu, na Corcovadu, a ja sam odlucila to preskociti. Lucky ima tetku koja mu iz mobitela navigava kam moramo ici, a posto nije daleko od app idemo pjeske. Grad je pun murje, jedni cekaju na izlasku iz tunela, na nekoj nizbrdici, spremni za akciju a podmetnuli su si kamen pod kotac da ne otkliznu. Tu pada totalna zajebancija na njihov racun jer ak je frka prvo moraju izaci van, maknuti kamen i onda u potjeru. Gledamo kak im neke ulice imaju resetke i vrata na pocetku, i cudimo se. Tesko mi je shvatiti da je to tolko nesiguran grad, al znam vec pricu s latinoamerickim gradovima i da ih treba izbjegavati nocu.
Prolazimo nekom ulicom kraj geloskog instituta i muzeja i ja se odlucim na povratku obici taj muzej. Do Glave secera vozi zicara za 60 riala, nije bila guzva tak da smo odmah usli. Prvo staje na jednom brdu s pogledom a onda druga vozi do vrha. Uglavnom isplati se ici gore radi pogleda, jer drugo nema nis. A pogled je fenomenalan, fasciniralo me vidjeti koliki je to ogroman grad zapravo. Nakon Glave ekipa je otisla na cugu a ja u geoloski muzej. Tamo izgleda ne ulazi nitko ziv, a meni je bas napeto bilo vidjeti kakvu zbirku minerala imaju jer je Brazil poznat po brojnim rudama, narocito pokrajina Minas Gerais. Prvo mi je neka zena pokazala izlozbu o dinosaurima, kostima njihovim i jajima, naravno na portugalskom, a onda me zatvorila u prostoriju s nekim mladim deckom, gdje mi se prvi tren pojavio upitnik iznad glave al onda se on predstavio da studira geofiziku i da ce mi pokazati neke projekte kako nastaje nafta kak se mjeri gdje je ima, kak se kopa, kako tvornice zagadjuju podzemne vode. Imaju za sve to napravljene makete a on objasnjava, i super smo si popricali, hvala bogu ovaj put na engleskom, ja sam mu rekla da sam isto geolog, i bilo je ful zanimljivo. Na kraju sam pogledala zbirku i taman me ekipa pokupila kad sam bila gotova.
E, sad ide red uzivanja…plaza Ipanema…juuhuu. Vozimo se busom po cesti uz Copacabanu do Ipaneme, biramo sektor 9 i hicemo se na zupla. Odmah kupanjac, pa caipirinhe, pa shopping kod onih kaj hodaju po plazi s badicima. Upoznali smo i jednog simpa decka Portugalca koji je bio s nekim drvenim, nezanimljivim frendovima. Malo smo s njim pricali o mjestima gdje se izlazi jer je on u Riju vec par dana pa nam je preporucio jedan restoran u blizini Ipaneme gdje se jede pikanja, tradicionalno brazilsko jelo. I rekao da ima neki party navecer u Copa hostelu na Copi. Odmah nakon plaze smo ubole taj restoran Garotta de Ipanema, pikanja je zapravo sirovo meso koje peces sam na nekom postolju, za dvoje je kostala 105 riala, sto bas nije malo al posto su im porcije dobre racunali smo da se sve tri mozemo od toga najest. I tak je i bilo, meso je izvrsno, maznuli smo po jednu caipirinhu, uzivali u atmosferi jer je restoran bas neki ugodan, fini.
Navecer napokon izlazimo u neki birc koji je Slajki preporucio Sofian, decko od kojeg smo iznajmili stan. Bome smo se dosta nahodali do njega jer je na drugoj srrani Cope, a.mi smo na sektoru 2 na samom pocetku plaze. I tak mi dodjemo napokon do tog birca kad ono hrpa ljudi ispred, neki tip svira rekla bih fado ili neku tuznu muziku, a ekipa u transu slusa. Nikom od nas se moju nije svidjelo, a ja sam extra alergicna na fado, pa smo se vratili u birc koji smo vidjeli putem. Neki fini pub, s puno ekipe i svakakvim pivama, i zivahnom atmosferom i nabrijanom muzikom. E to je vise moj tip zabave s frendovima a ne sjedit uz romanticnu tuznjikavu glazbu, to je vise za neku romantiku s frajerom. Malo su nas pive uljuljale pa se i meni pocelo spavat al smo onda ipak otisli do Copa hostela na taj party, koji mi se prvo cinio dosadan al onda su poceli pustat brazilsku glazbu pa mi je uletio neki tip i poceo cagat sambu sa mnom. Ja mu prvo velim ne al oni ne znaju za rijec ne, uporni su. Primi on mene i kad me poceo frkat na podiju odusevila sam se…frajer ima takav ritam u nogama, savrseno plese i vodi da sam se ja samo trebala prepustit. Tak sam bila sretna da plesem s Brazilcem koji zna cagat, bacili smo par plesova a onda je pocel Lucky kukat da idemo doma, a kak se nama nije islo samima a i nije mi u ovim godinama filing da moram brijat do jutra, pokupile smo se i mi doma. Bas mi je bila super cagica, i da bar malo osjetimo kak zgleda zabava u Riju. Za kraj, ulecemo u bus a sofer nabrijanac vozi ko sumanut. Zaletava se, koci, turira na semaforu, pravi smijeh do stana je bio.
Popodne idemo metroom do Santa Terese, starog dijela grada, na vrhu brda koji je poznat po stengama koje je umjetnik Selaron ukrasavao svakakvim plocicama gotovo 20 godina. Neke pločice je i sam oslikao. Kvart je na vrhu brda pa se penjemo, D i ja zaostajemo, naslikavamo zgodne kucice i na kraju ubodemo neki fini kolac u totalno lokalnoj birtiji, kakve obozavam. Lucky se vratil po nas pa smo se morale pozurit, a i nije bas siguran kvart. Uglavnom lijepo je a stenge su mrak. Necu puno pricat, fotke sve govore. Nastavili smo prema centru, koji mi lici na spanjolske i portugalske gradove, svako toliko neka crkva, ili muzej ili institut. Prosetali smo do glavnog trga na kojem je Opera, pa pjesackom zonom do Avenide presidente Antonio Carlos i tam smo na nekom slatkom trgicu popili caipirinhu. Jos smo malo bauljali okolo kad me moja instinktivna navigacija usmjerila prema Rua Mercado…skuzila sam neki muving i hrpu ljudi i nagovorila ekipu da idemo skicnut. I napokon neko mjesto sa hrpom birtija i restorancica….puno ljudi…svira muzika..plesu na ulici….mrak. Popili smo cugu i danas je Slajka bila kukac i cvilila da idemo doma. Ulovili smo neki bus blizu i vratili se, a ja se planiram preksutra kad sam opet u Riju vratit u ovaj kvart.
3.4. Rio de Janeiro