Ibiza- to ja zovem party raj

28.07. -01.08.2008. (pon-sub) Ibiza

01.08. sub Figueras
08.08 i 09.08. Girona

29.07. utorak –Evissa

Here we come Ibiza. Dakle rano jutro pola šest( moja Milena), nakon vožnje trajektom iz Barcelone koja je trajala cijelu noć iskrcala nas Balearia u San Antony de Portmany u luci 2 minute do centra grada pješke. Trajekt je koštao za nas dvoje oko110 eura i to nakon tone surfanja na španjolskom jedva sam iskamčila i te karte za kakvu takvu lovu jer su druge kompanije bile još skuplje, ali s obzirom da smo na njemu noćili kad smo dolazili i kad smo odlazili pa nismo plaćali noćenje nije ispalo loše. Naročito je dobro bilo kad smo išli na Ibizu trajekt je bio prazan pa smo iz našeg dijela gdje su bile najjeftinije karte zapalili u dio za najskuplje sa kožnim naslonjačima koji s se spuštali skroz kao kreveti. Mrak , kao u hotelu. Prvi dojam pao je nakon par sto metara kad smo došli na glavni trg u centru i snimili ekipu kako na stolu pred dućanom šmrče koku bez imalo straha. Komentar dojmova nije potreban.

jutarnje iskrcavanje- napokon Ibiza

malo niže je ekipa koja vuče lajne na glavnom trgu

Nakon prvog šoka, odglavinjali smo do hotela koji je bio odmah od glavnog trga stotinjak metara i ostavili stvari jer je bilo prerano da se čekiramo. Odlučili smo malo prošetati dok se birtije ne otvore da možemo ubaciti nešto u kljun. Uz šetnicu je spavao rasta sa cuckom kraj svojih remek djela od sinoć. Sve je ukazivalo na burnu noć. Vidim da je to upravo ono što smo zamišljali i čemu smo se veselili- Sodoma i Gomora.

rasta i cucak(malo bijelo iza leđa)

rastina remek djela

Napokon smo naletili na neku birtiju kaj radi i maznuli ni manje ni više english breakfast( 5 eura)
i kavicu. Tak se da. Lagano drijemanje na plaži na ležaljkama dok nam ih frajer nije došao naplatit pa smo se morali maknut-pravi smo klošari. Plaže im nisu nešto tona nasipanog pijeska dokle ti pogled seže, dosta smeća od sinoć al uostalom tko tamo dolazi radi plaže i ljepote prirode?!
Nakon kupanja odlučili smo se vratiti u hotel i čekirati. Skužili smo da po plaži hoda ekipa i dijeli narukvice za besplatan upad u klubove ako dođeš prije 2, uzeli smo narukvicu za Eden.

Hotel – Hostal Taraba je bio bonbončić, za razliku od onih nebodera kraj plaže sa dvadesetak katova( imam osjećaj kao da sam u Sigetu a ne na moru) ovo je bio manji obiteljski hotel u nekom art deco stilu, sobe sasvim solidne , fini raznoliki doručak ujutro, smješten u samom centru par minuta do plaže i do svih događanja i što je najvažnije noćenje s doručkom za 2 u dvokrevetnoj sobi je bilo 40 eura- za Ibizu bagatela. Ima čak i bazenčić i terasica iza hotela. Taman na uglu naše ulice je bio dućan gdje su prodavali odlične sendviče s tunom( onaj isti dućan pred kojim je ekipa vukla lajne) na koje smo se mi žešće navukli i postali su nezaobilazni svaki dan( a i nisu bili skupi- 3 ojra). Bolje na sendviče nego na bijelo.

fotosešn pred hotelom

Popodne smo odlučili uloviti bus (stanica od busa je odmah iza hotela) i ići u Ibizu, na Playa de Bossa, jer koliko sam skužila dok sam surfala i istraživala o Ibizi tamo je najjača brija.San Antony i Ibizu povezuje brza autocesa (bez naplate) i za 20 minuta s njom stižeš, al je onda gužva po gradu. Trebalo nam je 45 minuta i mijenjali smo 2 busa (buseve je lako skužit i nisu skupi) i to nam se nije baš činila najbolja opcija pa smo odlučili da ćemo sutra probati rentat skuter da možemo malo istraživati po otoku. Skuter se činio najbolje rješenje jer je rentanje 15 do 20 eura po danu s njim si svugdje za čas, jer je otok mali, a i nemaš problema s parkingom jer je nemoguće parkirat auto kolika je gužva u sezoni.
Plaža je ista kao tamo- opet tona nasipanog pijeska i zmazano more, ali ekipa je mrak hrpa mladih, nabrijanih svi u nekom muvingu i čagici muzika sa svih strana. Frajera tona, samo takvih- da ti ladica ispadne( na kraju smo skužili da ih je hrpa gey- fucking shit). promuvali smo se po plaži i odmah se bacili u Bora Bora beach club, jedan od najjačih na Ibizi. tamo piče afterice svaki dan, zika je mrak, odlični Dj-evi, skupo ko k…c, al skroz veselo, ekipa se skuplja oko 4 i onda deri do mraka.

Playa de Bossa

zumiraj one frajere iza- mljac( keramičari- pogle im pločice)

a pogle tetkicu iza sa tangericama- boli glava

Bora Bora

filmić iz Bore Bore s otkačenom tetkicom

Fenomenalna stvar kod Bore Bore je kaj ti svako tolko iznad glave proleti neki avion toliko nisko da imaš osjećaj da bi ga mogao dotaknuti, i svaki put kad prođe avion ide špica. Toliko zgodnih frajera u Bori a i naokolo čudo, a onda skužim da ih pola snima- Tomu. Tomi muka, a bome i meni- srce mi puca, nije da imam išta protiv homoseksualaca , totalno sam openmined svako ima svoj život al me ubilo da je takva masa zgodnih frajera totalno nezainteresirana za moj spol.

Nakon inih piva i čagice počeo se spuštati mrak i lagani fajrunt pa smo se odlučili vratiti u hotel malo splahnut i onda u Eden. Super je to što su i tu na plaži djelili ulaznice za clubove. Ak im se činiš ok- to znači dotjeran, malo stariji da misle da imaš lovu doći će do tebe bez beda i dati ti narukvicu za đabe upad ili te upisati na listu- samo se moraš malo potruditi da tako izgledaš. a i možeš im uvijek uletiti i pitat da ti daju jer su ok. Imali smo dobar plan al me u busu speglala takva mučnina od cuge da sam jedva čekala da bus stane da to istovarim. Toliko o večerašnjem izlasku frkanje po krevetu i razgovor sa školjkom. Tek sam se ujutro oporavila.

30.07. srijeda

Nakon odličnog i obilnog doručka, vidno popravljenog zdravstvenog stanja i izgleda i sile mudrosti koje sam naučila uz školjku( tipa nemoj se vozit u busu, a naravno ne one nemoj piti previše) uputili smo se na plažicu, red sunca red mora red birtije – klin se klinom , voda s vinom- ovaj put zapravo sangria. Po kafićima si uglavnom mogao i klopat tipa neke sendviče, salate i omlete do 10 eura, nije izgledalo loše al mi smo bili vjerni svojim tuna sendvičima, bar popodne a navečer je mogla past neka večerica.

ugodna birtija preko puta plažice

Popodne smo odlučili potražit neki rent a scooter, ima ih tona, al nismo imali sreće jer smo bili bez dozvole oboje pa nam nisu htjeli rentat, čak su nas poslali u neku vukojebinu jer navodno tamo frajer hoće rentat bez šare ali frajer nas je samo otpilio. Lijepo smo se prošetali.

Danas smo odlučili malo vidjeti grad Ibizu, stari je dio smješten na nekom brdašcu, pun o je uskh uličica kao i u našim primorskim gradovima, samo što su kuće uglavnom bijele, po uličicama su restorani kojima na ulazu vise pršuti- mljac, skroz zgodno al sat vremena šetnjice i to je to. Ok onda opet na bus i na Playu de Bossu. I opet direkt u birtiju( ovaj put smo plažu preskočili promuvali smo se tek tolko da ubodemo ulaz u Space).

grad Ibiza-stari dio

red kulture prije masakriranja

bijele kuće i uske ulice

mali restorani po uličicama

guba slika

zidine oko starog dijela

Bacakali smo se cijelo popodne po Bori Bori i bome je bila žešća gužva, dugo se čekala cuga. Snimili smo neku malu jebenu- duga plava kosa bijele uske trapke i gore samo badić sa dva trokutića sa uzorkom engleske zastave i s neke dve frendice bucke. Uvaljivala su im se žešće neka četri frajera plaćala cuge i slinila za malom s trokutićima. I gledamo ih mi malo pa ode Tomo po cugu i nema ga dugo a ja od dosade počnem ekipu malo žešće skenirat kad skužim na onoj butre da ima adamovu jabučicu, kad se nisam onesvijestila, a kak je bilo tek onim frajerima koji su slinili kad su skužili da je to frajer nakon što su ih na kraju otfurali. to mje malo razočaralo na Ibizi, too much gay scene za moj strait ukus- na Zrču si više ziher a tu nikad ne znaš kaj te može iznenadit. Sretna sam kaj nisam muško. Upoznali smo i neku ekipu i malo čagali s njima. Uglavnom su svi super raspoloženi nema nervoze, svi smo si frendovi.

malo atmosfere iz Bore Bore

opet Playa de Bossa

kuća na Ibizi u art deco stilu- ko na South Beachu u Miamiu

Sve kaj sam čitala na netu na kraju je bilo točno, na Playi de Bossi i u i Ibizi se skuplja prava partijanerska ekipa malo starija i odlična je brija, a u San Antonyu su uglavnom klinci iz Engleske koji se urokani klataraju okolo. Dva su kluba na pol puta između San Antonya i Ibize Amnesia i Privilege. Space je na Playa de Bossa i tamo su poznate matineje- nešto kao afterice ali oko 8 počinje; to je naš stil brije mi volimo afterice i ranije kombinacije da se drugi dan normalni probudimo. U San Antonyu je Eden u koji na kraju onaj dan nismo išli ali smo došli ispred zadnji dan pa nam se prvo nije dalo čekat na red na ulaz s hrpom djece zato smo došli još kasnije ušli bili pol sata i otišli van, ekipa loša iako dobra muzika, naravno.

Fora je na Ibizi da svaki klub ima svaki dan drukčiji program i drukčije DJ. e. Neki od najboljih su mi se činili ponedjeljkom u Privilegeu Tiesto, i četvrtkom u pachi, Fuck me Im famous sa Davidom Guettom, mi smo došli u utorak i propustili Tiesta a taj četvrtak nije bilo Guette( zato sam ga dvaput dočekala u ZGBu).

Zato smo odradili taj dan Matinee @ Space, promoteri su nas stavili na listu i fakat smo bez problema ušli. Uglavnom sviraju DJ na 2 flora, sve techno, house… Imaju go-go plesače ( frajer u škotskoj suknjici je bio savršen al isto gey) i plesačice brija je odlična ali je cuga tak skupa da nema nacajavanja( piva 0,2 6 eura, žestica o,o2 isto tolko- strava) Srećom da smo već bili dobro načeti pa nam nije puno trebalo. Pošto smo na matineji bili od 8 u 2 smo već padali pa smo otišli doma. Na ulazu u Space ti uzmu fotić( i to ti još naplate 2 eura) pa nemam slika samo sam jednu uspjela skinut sa neta.

Matinee @ Space

31.07.08. četvrtak

Standardna kombinacija, doručak plaža ali smo ovaj put malo otišli na drugu stranu prema mjestu gdje nas je trajekt ostavio. Tamo su inače tzv.preclubs u koje se ide prije prave brije malo za zagrijavanje npr.Savannah…ima ih na Sunset stripu ali i po cijelom gradu, mi smo đir prošli po danu i našli neku zgodnu plažicu malo uvučenu na kojoj smo se kupali.

San Antony,naša ulica ispred našeg hotela

zgodna plažica

Poslije plaže smo si maznuli dugo očekivanu paellu u nekom restoranu koja je bila za kurac riža tvrda i nedovoljno kuhana a koštala je ko svetog Petra kajgana.

paella izgleda dobro al izgled vara

navečer u zgodnoj konobici na sangriji

Tu smo se večer pomuvali malo po San Antonyu, gdje je hrpa pijanih maloljetnih ili jedva punoljetnih Engleza koji urlaju po cesti.Koje seljačine, doma su very polite i kulturni a onda se razvaljuju i krevelje kad nekud odu- šatro kulturan narod- sama malograđanština. a klinke uredno uvijek imaju bar broj veću štiklu da malo klampa- nevjerovatno.

Bez obzira na sve njih grad je noću pun života i ima krasnih konobica i nabrijanih preclubova po kojima smo se muvali ali ništa ozbiljno. U svakom slučaju Ibiza je ispunila sva moja očekivanja( čak i previše što se tiče gey ekipe) fenomenalni noćni život, odlični DJ.evi po klubovima koji haraju svjetskom klubskom scenom i to svi na jednom okupu, pa ti biraj, ekipa totalno nabrijana i raspoložena, cijeli otok je zapravo partyana od jutra do jutra. To je raj kakvim ga ja zamišljam.

Al ak idete na ljetovanje radi ljepota prirode i plaža to je totalni promašaj, more zmazano, hoteli kao da si u Mamutici, pijana ekipa tetura okolo, iako mislim da smo imali motor malo bi bolje istražili neke divlje plažice po otoku jer sigurno ima lijepih mjesta al kad nemaš svoj prijevoz onda si vezan za neka mjesta i ne možeš istraživat. I to je dobar razlog da dođemo ponovno, naravno s vozačkom.

Opet noćna vožnja na trajektu za Barcu, ovaj put je bilo više ljudi pa se nismo utrpali u onu Vip- klasu nego smo se pobacali po nekim kutnim garniturama u restoranu gdje smo se fino mogli pružit i spavat. Jer sna nam je trebalo i detoksikacije malo.

01.08. subota- Figueras

Ujutro smo se iskrcali u Barci i odmah lovili vlak do Figuerasa jer smo imali vremena do leta za Maroko, a avion nam je išao iz Girone što je relativno blizu Figuerasa.

Ostvarila mi se želja da vidim Dalijev muzej. Sišli smo s vlaka i projurli kroz figueras prema muzeju, gradić se ovako na brzinu činio zgodnim, i sve je u znaku Dalija.

Figueras

Muzej me oduševio, napokon sam vidjela satove koji cure, i sve njegove spržene slike toliko uvrnute i toliko maštovite. Obožavam što njegova slika nikad nije samo ono što vidiš u prvi tren uvijek je nešto više, i slika u slici kad bolje pogledaš, sve puno sakrivenih detalja. Bio je genije.

Nismo baš imali predugo vremena za muzej i već smo pičili na vlak za Gironugdje smo to popodne trebali loviti avion za Marrakech.