2.8. Jogyja
Ili kako oni kazu Dzogdza, grad koji vrvi životom. Sinoć dok nas je vozio u kombiju prošli smo malo gradom, ulica Malioboro, vrvi strancima, svjetla blješte, muzika iz birtija, hrpa dućana, ništa sto bi me extra oduševilo.
Ubola sam preko Agode smještaj za 6 eura s doručkom, za nas dvoje u dijelu koji se zove Prawirotaman, u kojem bi isto trebao biti muving ali malo manjeg intenziteta. Odabrala sam Mercury hotel, jer je odmah uz ulicu Parangtritis koja vodi do plaze 26km. Hotel je blizu placa ima lijepo dvoriste s bazenom i jezerom s ribicama, super doručak, možes uzet kolko hoćes, rižica, tost s pekmezom i voće, i kavica ili čaj…milina, čistoca bas nije nešto zahodu bi trebalo pošteno ribanje…al za te pare…
Kad nas je iskrcao kombi sinoć hitili smo ruksake i u potragu za gablecom. Nakon par koraka naletimo na stand s kokicama bez mesa kaj vise..samo kosti i vratovi i glave…juhice neka od piceka. Virimo škvadri kaj jede u tanjur i pokazujemo teti da nam to zrikta za jesti.
juhica je super, s kokosom, malo želudčeka nutra tak pase nakon 11 sati drndanja u kombiju. Popijemo i caj koji mi je bio mrak, mirisao po jasminu. Bas smo zadovoljni, možemo na spavanac, sutra me ceka moj dan..rođendan mi je.
Budim se rano, stari još spava, skočim do placa, al bez love, a tamo hrpa hrane, voća, povrća…želudac se budi. Vraćam se natrag budim starog, uzimamo pare i bacamo se u istraživanje. Isprobavamo rolice, pohance neke, voće…i već skoro siti dolazimo na doručak.
Al kaj je to za nas, naravno da još možemo strpat u sebe, ionak smo pregladnili od jedenja riže. Kavicu pijemo uz bazen, i polako se dižemo u potragu za skuterom. Našli smo jedan blizu naše ulice za 60000 na dan, sjedamo gore i pravac plaza. Vrijeme nije bas nekaj, al za svoj rodjendan si zelim poklonit nekaj lijepo…a di ces ljepse od dana na plazi. Drndamo se dobrih vuru vremena na motoru, dupeta su nam vec drvena, na momente pada kišica, al napokon stižemo na plažicu Parangritis. Plaza je od crnog pijeska, duga, s velikim valovima i jakim strujama, pa se ne može kupati, a i kišica paducka, pa bas i nemam zelju za kupanjem. Možda nije plaza za kupanje al je stvorena za šetnju…beskrajno duga, s malim valovima koji zapljuskuju bosa stopala.
Šetamo tako, satima, i sunce se pojavilo, i ja se okupala i bas mi je uživancija. Sjedamo u neku birtijicu, u kojoj jedino ima kokos za popiti, i bas mi je super. Zamislila sam da bi danas voljela pojest neku ribicu iz more, al tog tu nema, neki restoran s ribom. Taman kad sam već odustala od ideje, neka teta prodaje pržene ribice i skampe na izlazu s plaze. Ok nije orada i snaper…al ribice su..masne.
Vraćamo se natrag i starom je dosta bauljanja pa ja sjedam na skuter i pičim u stari dio grada Kraton do sultanove palače. Ova ulica na kojoj smo je super jer vodi i do grada pa se lako orijentiram. Sad već vozim skutija ko rođena Jogyjanka. Parkiram ga negdje uz rub, naravno ne na plaćenom parkingu, i šetam do palače. Al palaća je zatvorena, jbga. Ulazim u Kraton, stari dio Jogiye u kojem su male kucice, uske uličice na kojim se djeca igraju, nema bas turista i život se odvija u pravom obliku. Stalno me netko pozdravi, priča sa mnom, slika se sa mnom, ja sam njima atrakcija a ne oni meni. Dolazim do trgića di se mladi skupljaju, i na jednom štandu di vidim gužvu odlučim pojesti bakso. Taman smažem bakso, kad na drugom štandu vidim pohance od tofua i neku salatu s preljevom od kikirikija. Naručujem sve to i jos uzimam za doma jer su pohanci prefini. Nekak se doklatarim do water palace, ljetne palače sultana, koja je opet zatvorena. Tam ulazim u pricu s nekim stricekima i jedan me otpelja u svoje dvoriste da vidim bazene sultanovih zena i malo iznutra. Sjedimo tak na zidiću, pričamo i bas mi je super kak uvijek uđem u neku priču s nekim, vidim nešto zanimljivo i neobično, upoznam ljude. Mislim da je za to zasluzan moj smiješak, jednostavno sam sretna i ljudi mi rado prilaze. Tako mi je i jedan pomogao naći motor, jer sam toliko odglavinjala da se nisam vise mogla sjetiti di mi je motor. Sjedam na skutija i vozim se do one ulice od sinoc Malioboro, da vidim malo muving. Opet se parkiram na djemdo…frajer nekaj pizdi, ja se smješkam i odlazim. Hrpa ducana s oblekom, prodaju batik, umjetnički obojana platna, slatkise, čajeve…hrpa ljudi seta. Zahakla me neki tip i uđemo u priču, otfura me na čaj i pokusava mi uvaliti batik slike, naravno bezuspješno. Dižem sidro i vraćam se u hotel, obavljam sa starim shopping u dućanu, začini, sosevi, kokosovo ulje, i na spavanac. Rođendanski dan bas po mojoj mjeri.
3.8. Borobudur i Parabanan hramovi
Za danas imamo dogovoren pick up za hramove Borobudur i Parambanan u pol 8. Idemo u nabavku rolica i pohanaca i voća na plac, pa na doručak kraj bazena. Pijemo kavicu i čekamo frajera, naravno da ga nema ali sno navikli da je tu vrijeme relativan pojam. Ipak se nakon druge kave i 40min čekanja dižem pitat di je zapelo, kad frajer čeka na recepciji par metara dalje, da se nitko nije sjetio doći po nas ili dići dupe da vidi…nevjerovatno su opušteni, i to mi se zapravo čak i sviđa. Smijemo se na kraju svih troje, idemo solo s driverom, što je bas super. Vozi nas prvo do Borobudura, budističkog hrama iz 9 st.koji je pod zaštitom UNESCOa, kazu najveći budistički hram u JI Aziji. Nekako sam prestala ispaljivat od sreće na hramove i kulturnu baštinu, vise se veselim prirodi. Ali neke stvari moraš vidjeti kad si negdje. E bas to je Borobudur. Renoviran je dva puta, prvi put u 20st. ,pa nakon bombaškog napada. I još ga je nekoliko puta zatrpao pepeo nakon Merapijeve erupcije. To nije umanjilo njegovu ljepotu, Ima nekih 10tak terasa sa izrađenim reljefima skroz u krug a na vrhu su stupe. Penjemo se i istražujemo okolo. Na kraju jos odšećemo do muzeja, u kojem naravno kao ni u jednom muzeju bivše kolonije nema skoro nista. Nas driver nas vozi nekim alternativnim putem jer sam ga zamoila da vidim Merapi, mislim da je to najaktivniji vulkan na Javi, ali oblačno je i niš se ne vidi. Vozi nas dalje do Prambanana, drugog najpoznatijeg hrama na Jawi, isto pod zastitom UNESCOa, ali je ovo hinduistički hram, izgrađen u 9 st, ima 240 hramova, od kih su tri najveća Sivin, Brahmin i Višnu hram. I hramovi izvana imaju reljefe s različitim prizorima, čamce, majmune, bogove. A u svakom je jedna statua. Ovaj hram obilazimo malo brze, i driver nas vozi dalje na aerodrom. Stižemo debelo prerano, pa tražimo neki warung ili stand da popijemo čaj. Sjeli smo bas kod neke drage tete, malo popričali s njom, i sjedili nekih dve vure kraj ceste, već smo se udomaćili, pokupili njihove navike.
Mozemo satima sjedit ne radeci nista.
Let nam je u 20.00 za Jakartu, i onda dragim nam Emiratima u 00.40 letimo za Dubai, pa Zg…nostalgija se budi, volim se klatarit, al se volim jos vise vratiti kuci.
Svaki put na putu mi se u glavi rodi neka ideja, sad si mislim kak bi trebalo uzeti neplaceno i usuditi se otputovati na malo duze u Latinsku Am. Djeca su vec veca, skoro da je izvedivo…vidjet cemo hocu li imati muda za to. Za sad se vracam kuci puna dojmova, sretna i zadovoljna. Slijedi nasukavanje na moju plazicu na Viru, blejanje u more i totalni staticni odmorko.