2.1.2013. Kina – Peking – POCINJE MOJA KINESKA AVANTURA
Blagoslovljen Turkish airlines, avion milinica, dobila sam dekicu, jastuk, set za spavanje i higijenu, klopica po izboru, cuge kolko hoces…mama jel se mogu k njima preseliti???
Uzivam u letu, telka, cak i internet u avionu, da ne povjerujes.
Trkeljam malo po internetu i ostatak puta spavam ko beba.
Čudno je to…doma danima ne mogu spavati ali cim krenem na put ili sjednem u avion…mogu zaspat i na stojecki…to je taj swich on na opusteni mode.
Uglavnom let je prosao super, al mi je s aerodroma trebalo nekih sat vremena uopce da se skinem do Express vlaka koji ide prema centru. nasla sam ga bez problema…i odvezla se u grad…tko bi rekao da je to grad od navodno 20-tak milijuna stanovnika…ne mogu ih ni prebrojat jer je sluzbeno bilo oko 12 milijuna, ali imigranata je bilo oko 5mil. i taj broj sve vise raste…Pogled kroz prozor vlaka uopce ne upucuje na to. Prebacujem se na podzemnu, i lako lovim liniju koju trebam, jos jedan transfer i pratim upute iz hostela…i nakon jedno 20min skuzim da sam se izgubila…shit…kolko lose moze biti…uvijek se mogu vratiti na stanicu pa opet ponovo.. Ali pitam neku curu u restoranu za ulicu, ona mi nesto govori na kineskom ali je ja nista ne kuzim..i cura uzme kaput i otpelja me do ulice…prvo iskustvo s Kinezima je dobro…nadam se da ce tak i ostati. Nekako nadjem ulicu i hostel Lucky family hostel, cekiram se, odem u sobu…soba cista, uredna, posteljina i rucnik i dorucak …sve za 4 eura…super sam zadovoljna a i imaju free wifi.
Ostavljam stvari i idem trazit nekaj za jesti…opet pratim gomilu i svoj osjecaj za hranom…i uletavam u neku neuglednu zalogajnicu dupkom punu, nema mjesta…kuhar nekaj siječe ogromnom sekiricom…vidim fileke, spek kuhani i plucica…pa na to nasipava juhu…pa s necim posipa…ogroman tanjur…pokazujem prstom i velim to cu i ja…20yuana, nije puno za ogromnu porciju…i skroz fino, iako bas ne volim plucica ovo je bilo izvrsno…Nasipala sam si neke soseve kao i oni i udri…i sve to zalila s pivom za 5 yuana…yes…imam svoju birtiju u Pekingu…to je taj dobar osjecaj…kam god da odes kad nadjes dobru lokalnu birtiju filing je ko da si doma…pa makar su okolo Kinezi i nista ih ne razumijes…mislim da ce ovo biti jedna dobra avantura.
3.1.2013. PALACE DAY…ILITI DAN ZA PALACE -Peking
Zabranjeni grad
Podzemna me vozi do Ljetne palace koja je pod zastitom UNESCOa zbog uredjenog vrta…sto se sad i nije toliko vidjelo ali ova me je palaca puno vise odusevila od Zabranjenog grada. Mnostvo mjesta za istrazivanje, stijene kroz koje se provlacis ili se po njima penjes, hramovi, ulica Suzhou sa tradicionalnim kucama…vise je po mojoj mjeri i puno zanimljivije. Na kraju jezero koje je zamrznuto, i kad sam vidjela kako Kinezi bauljaju po jezeru odlucila sam se i ja spustit dolje, led je debeli nekih 30-40cm, a ispod vidis ribe kak se provlace po dnu, malo je i krckao pa mi je i adrenalin skocio…super dozivljaj sklizanje po zaledjenom jezeru. Sva sretna, kao malo dijete jer sam hodala po ledu izlazim iz palace i idem u kvart Hutong, poznat po niskim tradicionalnim kucama sive boje. Prvo odlucujem pogledat Bell tower i Drum tower koji nisu osvijetljeni pa cu fotke skinut s interneta. U ovom Bell toweru bi trebalo biti najvece zvono u Kini sto ja nisam vidjela.
Vec lagano gladna na ulici sam ubola neku slanu palacinku s jajem. Sad mi fale burki i stari da seramo klopu i isprobavamo, ovako sto god kupim moram sama pojest…di je moja ekipa za oćepit i oćejest…bas mi nedostaju…a i nemam se s kim ni posvadit. Ovaj Hutong kvart zapravo nije drugaciji od ovog u kojem spavam, a poslije sam skuzila da su i blizu pa su mozda zato kuce iste, samo sto je ovdje puno vise zivota…ljudi setaju ulicama, hrpa kafica i barova ili tea house…i restorani, sve to uz jezero s puno lampica. Cak imaju i klizaliste…super atmosfera, osim jedne stvari …iz svake birtije se cuje revanje nekog domaceg benda na losem engleskom…ubojstvo…iz fucking svake birtije, svake…sve sam prosla…pa to ne mogu ni na svom jeziku baš slusati, a kamoli na njihovom. Sjetila sam se da sam prosla kraj jedne male birtijice u kojoj nije nitko revao pa sam se vratila…milina, narucim pivu (najjeftinija je 20 yuana, a ostale oko 50) skupo za popizdit, al bar ne revaju. Vrijedi svakog yana. Malo sam odmorila i odlucila se vratiti natrag u hostel…sad opet pomalo gladna zujim po kvartu da vidim di bi kaj pojela ali vec su uglavnom zatvorili…kad dolazim do one birtije s klopom od sinoc i opa upadam u nutra ali danas ne bum juhu nego raznjice i neku salatu… Jebote 6 raznjica kostaju ko ona hrpa juhe, al moram malo eksperimentirat…salata je 8 yuana…nije skupo u odnosu na druge al je vise od juhe. Mrknem salatu dok je frajer ispekao raznjice…nakon salate usta hoce izgorit…mrknem raznjice uuuuu ljutooooo…sve bride usta, ali super su neki zacini u kojima ih paca. Sretna sam jer sam popravila los popodnevni dojam od one sugave juhe. Sutra cu u neku ulicu sa standovima s hranom sto mi je preporucio decko kojeg sam upoznala u pozemnoj. Ljudi su ljubazni ovdje ili gledaju svoja posla…stvarno nemam losih iskustava za sada. Kupila sam jednu pivu Yanjing beer, da malo ugasim vatru u ustima. U hoselu sam upoznala neku Spanjolku i Francuskinju i malo popricala s curama. Nije uopce lose putovati sam, bar ne u Pekingu…imas kaj radit i svako gleda svoja posla…skroz su kulturni i pomoci ce ako mogu.
04.01.2013. TEMPLE DAY ILITI DAN ZA HRAMOVE- Peking
Evo napokon direkt ide blog iz Kine. Bome sam se iznenadila kad sam skuzila da imaju hrpu blokiranih stranica, ne mogu na na fejs, ni na blog ni na you tube…i iako se ponasaju totalno zapadnjacki i vise po mobitelima, furaju modernu odjecu ipak je onaj stari komunjarski duh koji nastoji ugasiti sve slobode misljenja i izrazavanja jos uvijek prisutan.
Danas sam se jedva digla iz kreveta i dovukla na dorucak, jucer sam pisala blog preko maila do 2 ujutro i to me strgalo…zapravo me jos pere jet leg…srecom da je hladno pa me to drzi budnom.
Danas sam odlucila obici hramove, prvo jedan u blizini do kojeg mogu i pjeske Lama temple. Setam ulicom i dolazim do ghost street, ulica sa lampionima u kojoj ima puno restorana…ok to cu odradit sutra navecer…usput ulazim u ducancice i biram neke sitnice…cajeve i zacine za one koje volim, da ih razveselim. Hram se zove Yonghegong Buddhist Lama Temple,ulaznica je 25 yana.
To je najveci lamasery u Pekingu, izgradjen 1694g., kao rezidencija princa Yonga izdinastije Qing. Hram se sastoji od vise vrata, hala i bell towera i drum towera….vidim da je u Pekingu obavezno imati ta dva tornja…i hrpe Budinih figura, od toga jednog ogromnog sjedeceg i jos veceg stajaceg Bude. Hram je lijep sa plavim krovovima, ali ono sto me posebno odusevilo je miris stapica i neka mirna atmosfera…pravi gust.
Ukrcavam se u podzemnu i idem obici drugi hram, ali na izlazu vidim Pearl market i rekoh, da vidim mjesto gdje se prodaju biseri. Udjem unutra kad ni b od bisera, samo tehnika…mobiteli, ipadovi, ipodovi, iphonovi i sve ostale I stvari…i tu se raspametim i potrosim 900kn za slusalice, i mobitele za curke…bit ce veselo ak nece raditi kad dodjem…al ako hoce onda ce se raspametiti od srece. Daj Boze da rade.
Jedva se izvlacim odande i napokon odlazim do Temple of Haven(ulaz 30 yena) koji se nalazi usred ogromnog parka u kojem Kinezi kartaju neku igru s kartama, totalno ufurani i totalno smijesni. Usput upoznajem jednu simpaticnu curku iz Holandije, koja sutra putuje u Shangai studirati 6 mjeseci hotelski menagement. S njom sam danas na kraju provela cijelo popodne. Obisle smo hram malo povrsno, vise uzivajuci u razgovoru, jer kod tih hramova kad vidis jednog vidio si sve…pa se vise ne uzbudjujem oko toga. Jedino sto ovaj ima drugacji oblik glavnog hrama, okrugli je. Inace hram datira iz 16.st, izgradjen za vrijeme cara Yongla, i sluzio je za ceremonijalne molitve nebu za dobar urod u zetvi cak i vladarima iz Ming i Qing dinastije. Danas je pod zastitom UNESCOa zbog posebne arhitekture i krasnog parka. Nakon templeva odlazim s novom poznanicom do Tiananmen trga, na kojem sam bila jucer ali samo u Zabranjenom gradu u kraljevskom dijelu, danas je na redu komunjarski dio. Trg je ogroman, policija pregledava stvari na ulasku, malo su pretjerali tim sigurnosnim provjerama, kao da je okolo hrpa terorista koja zeli te ruzne socrealisticke spomenike sravnat sa zemljom, nije da su bas reprezentativni…
Uglavnom na trgu je Nacionalni muzej Kine, Great hall of the people, koji se koristi kada kineska partija ima neke svecane aktivnosti…nesto slicno parkamentu, tu je i Mao Zedong memorijal, u kojem je i njegov mauzolej koji nisam stigla posjetit jer su nas tjerali s traga…Naime trg se zavara oko 4 ili 5 nisam sigurna. To je valjda jedini trg na svijetu koji se zatvara.
Pjeske smo se uputile prema ulici Wangfujung, punoj ducana i koja na kraju i pocetku ima standove sa hranom, al u ovom slucaju uglavnom uvrnutim menijem. Na raznjicu mozes probati: zmije, paukove, morske zvijezde, morske konjice(to mi vjera ne dozvoljava), skorpione, crve, stonoge, dudovog svilca iliti velikog zohara, skakavce, morske krastavce, male ptice…ubih se od nabrajanja… hrpa cudnih jela. Ja sam se odlucila probati crve i dudovog svilca, iako mi je neka zenska preporucila pauka kojeg je rekla da je jela jucer i da je super za razliku od zmije koja joj nije dobra bila. Serale smo klopu i probale uvrnute specijalitete…Crvi su bili super, ali zohari…jedva sam ih progutala… jos mi se sad malo digne zeludac kad ih se sjetim. Ali nije nejestivo. Mozda sutra odem probat pauka.
Al crvi su skupi…40yuana, mater im lopovsku…jebi ga ne mozes svugdje jesti ovakve cudne stvari. Htjelka bih probati i morski krastavac, al njega sam vidjela tek kasnije kada sam se vec najela…dumplingsa i noodlsa naravno ne kukaca. Puno je bolje na drugom kraju ulice kada iz te glavne ulice prodjes kroz neki prolaz i dodjes do tih standova sa hranom, puno je veci izbor. Tu sam se ja rastala od moje Holndjanke, i oltisla doma u hostel jer me danas malo zesce prao umor. Cim se zgrijem u podzemnoj, odmah bi zaspala…pilotiram ko vojni pilot u migu…strava.
Doma sam raspakirala mobitele da vidim da li rade i skuzila da mi je uvalil dva drukcija, sutra cu joj morat ici jebat sve po spisku i prijetit policijom da mi ili vrati pare ili da ono kaj sam kupila. Sad malo pisem a malo cilam s ekipom u hostelu, zapravo tajna upoznavanja je u tome da ostanes bar par dana da se malo skompas, sad vec imam ekipu, njih petero s kojim izmjenjujem iskustva, koji mi slazu internet…super…zapravo uopce nije lose sama putovati, ulovis neki ritam razgledavanja preko dana, prisilis se malo upoznavat ljude i komunicirati s njima, zaboravis na jebenu svakodnevnicu i probleme otkacis…i na par dana si totalno slobodan…i uzivas u zivotu, jos kad mi ne bi falili dragi ljudi.
5.1.2013. Great Wall day iliti dan za Kineski zid
Jucer sam uplatila izlet na Kineski zid, Ming grobnice naravno uz shoppig turu, za 180 y, nije mi se dalo trkeljat busom do tamo a htjela sam pogledat u istom danu i grobnice i zid pa je sam se zato odlucila za organiziranu turu usprkos svojim strogim uvjerenjima o samostalnom organiziranju puta. I tako evo me jutos budne od 7, spavala samo 5 sati…spustam se na dorucak i ubacujem na internet jer sam icekivala da ce kasnit bus. I naravno jasnio je sat vremena, umjesto u pol 8, dosli su u pol 9…al nema nervoze…na ovom sam tripicu neobicno smirena…mozda zato jer sam solo i ne moram vodit brigu ni o kome osim i sebi. Uglavnom dolazi nakon sat vremena auto, a ne bus…unutra dvoje Rusa, muz i zena, vozac, vodicka i ja. Super…laganica. Vodicka mi je odmah bila simpaticna…polomila se na kineskom engleskom, al se bar trudila. Prvo shopping, naravno i tvornica žada. Moram priznat da nije bilo lose, tamo smo dobili drugu vodicicu s boljim engleskim koja nam je objasnila kako se obradjuje zad, koje vrste i boje postoje, sto znace pojedini predmeti…ubola bi narukvicu…to je za zene neka super stvar i nasljedjuje se dalje, ali nemam ja para za te pizdarije. Uglavnom usla sam sa novom vodickom u pricu jer je rekla da je iz Sechuan provincije a ja idem dalje tamo pa mu je malo pricala o hrani, kakvo je vrijeme( kaze manje zima nego u Pekungu, yes)… pa smo piceli pricu o djeci…o mojih 3 cure , na ima jednog decka i kaze da jos uvijek vrijedi politika jednog djeteta, narocito u gradovima, na selu mogu imati dvoje, nitko ti kao ne brani ali neki porezi…ona je rekla kazne…su preveliki, veli da ih je skupo obrazovati…da su to ogromne cifre, i da je puno skuplje imat decka jer ga moras opskrbit sa stanom, autom, fakultetom, a cure se samo utrpaju…za mene bi to bila milina…Kaze da joj je placa slicna mojoj oko 10 000 dolara godisnje, i da je lakse zivjet u gradu…lijepo smo popricale, i pozdravile se, ovaj je shopping prosao bez stresa. Zatim je na redu bila grobnica Zhaoling, istocno od planine Dayu, grobnica dvanaestog cara Zhu Zaihou iz Ming dinastije i njegove 3 carice. Umro je s 36 godina a vladao je 6 godina. Grobnica datira iz 1572, gradili su je 7 godina. Izgleda kao manji budisticki hram…nista posebno, unutra je neki kamen koji dodirnes za srecu…sve odradila. Jebote, al cu bit sretna kad dodjem iz Kine…dodirnula kamen za srecu, presla most za dobar posao…milina… Slijedeci je na redu bio Kineski zid i to dio koji je najvise turisticki, zove se Badaling. Razveselila sam se kad sam vidjela zidine iz auta…to je taj nenadjebivi osjecaj kad putujes okolo i onda vidis nesto o cemu si citao i mastao i mislio da to ti nikad neces vidjeti a sad ti stoji pred nosom. Ne samo da stoji nego seces po njemu. Zapravo ovo zadnje je cista laz jer nema setnje pi zidu, samo penjanje…milion stepenica koje vode uzbrdo…jedno 300 do 500metara uspona uz strmo brdo. Uspjela sam doci do 12 stanice i vratiti se dolje u sat i pol. Osjecaj kao sto sam rekla nenadjebiv.
Dok sam se spustala natrag sa zida upoznala sam neku Spanjolku, koja isto putuje po Kini, Tajvanu i Singaporeu vec nekih 20 dana. Ak mi je vodicka dobro rekla zid su pocelu graditi nekih 200 godina prije krista i ima oko 500km, a sluzio je za obranu od prodora drugih naroda…osobito Mongola. Nakon zida su nas otfurali na rucak koji je bio sasvim solidan…piletina s lukom i kikirikijem i neki krumpiri i povrce i caj. Na kraju jos dvije tvornice, jedna di proizvode svilu, tu mi je najzanimljivije bilo kako cahuru nategnu na jedno 2 kvadrata svile. I na kraju Tea house, e tu sam naucila prvo da onom kog volis treba pripremati caj, to je valjda tehnika zavodjenja i dokaz ljubavi. Onda sam dozivjela i ceremoniju pripremanja i pijenja caja a to mi je bas bila i zelja. Prvo caj od jasmina se vrlo kratko prelije vrucom vodom i kad se pije drzi se u ustima, dobar je za vid…oolong caj se srce jako i dobar je za krv, cirkulaciju i kozu,anemiju i zeludac. Pure tea se gize kad se pije…dobar za tlak i kolesterol, secer, detoksikaciju a ako se kuha u vodi u kojoj je prokuhan ginger onda se tijelo oslobadja urinokiseline…taj je najbolji i najzdraviji a ako ga pijes poslije jela sluzi za mrsavljenje. Uglavnom svi se zaliju vrucom vodom i stoje vrlo kratko, a ne ko kod mene doma 10 min, max 2 min. Nisam nis kupila jer su cijene nabrijane, al sad bar znam kaj bum kupovala. Vratili su me doma i ja sam se odmah uputila na Pearl market da vidim zakaj su mobiteli kaj sam jucer kupila razliciti. Spremna na napad nasla sam zenu a ona mi se razveselila, objasnila mi da su to kopije u da nisu drugaciji, stavila mi foliju na onaj bez…i ja otisla bez fighta…i jos si kupila radio…i skoro aktovku …koju bolje da nisam kupila jer bi je teglila po Kini, probat cu jos shopping do kraja odradit u Shangaiu. Danas sam odlucila otici u Ghost street, u blizini mog hostela, tamo je hrpa restorana ispred kojih vise crvene lampe…izgleda vrlo zivahno. Mislila sam tamo vecerati, svi jedu hot pot, ono s loncem kaj sam kuhas…al nije mi bio gust to radit sama…za to trebas imat ekipu, pa sam htjela pojest patku al mozes uzet cijelu ili pola…na kraju sam zavrsila u svom restacu na filekima s plucicama,onoj finoj juhici i pivi, s tim da sam prije toga maznula neke dumpligse koji su mi curili po jakni i sad cu hodat tak zasrana do kraja puta. Jebi ga, kad sam pozderuh. U hostelu mi se nije dalo danas pisat blog pa sam malo pricala s ekipom kaj je dosla ucit jezik i radit u Kini, prije par dana sam se tome cudila ali sto sam duze u Pekingu to mi se vise svidja ova zemlja i ljudi, tako da bi se iz slucajnog odabira ove destinacije mogla jos desiti i ljubav prema Kini. Jos da se priviknem na hrackanje i cucavce i to je to.
Super sam savladala ovo snalazenje po Pekingu, podzemna im je skroz jednostavna, samo su mi sitna slova na latinici i ne vidim citat, jebi ga starim.
Muzej se sastoji od 3 iskopine, prva je najveca i to je ono sto sam vidjela na slikama, vojska ratnika i koja koji stoje u redovima. Otkrio ih je neki farmer kad je kopao bunar, i danas su pod zastitom UNESCOa, a Kinezi vele da im je ovo 8 cudo svijeta. al to pise i na Kineskom zidu pa im nije za vjerovat. Potjecu iz vremena dinastije Qin, i nalaze se u blizini grobnice cara Qin Shihuanga. Ima oko 6ooo ratnika i konja, svi izradjeni u prirodnoj velicini, svaki razlicit, i bili su obojani raznim bojama ali one su u kontaktu sa zrakom apsisale, pa su danas svi otkopani ratnici smedji, boje teracote. Jos ih je puno ispod zemlje i jos se kopaju iako sam negdje citala da su stali s kopanjem dok ne nadju neku tehniku da zastite boje. Svaki je u ruci imao oruzje, i neki stoje a neki klece. Uglavnom ova prva iskopina je najjaca, u 2 i 3 je puno manje vojnika, a super su jos i u muzeju 2 kocije sa konjima i kocijasem od bronce koje su restaurirali 8 godina. Nakon dva sata razgledavanja idem prema busu, mrknem kod neke babe uz cestu neki pusti kineski sendvic i vracam se u grad. Pozalila sam zbog sendvica jer je zenska tak lose vozila bus, stalno je cukala, gas pa makne nogu, najradije bi joj stisnula nogu na gas i rekla odjebi i vozi ili cu ti se zbljuvat za vrat. Jedva sam docekala da stignem u Xian.
Razmisljala sam da stanem Hoaqin mauzoleju, al na kraju sam se ipak vratila u grad. Grad me jucer navecer odusevio, opasan je cijeli sa zidinama na kojima su 4 vrata po jedna na svakoj strani svijeta, po zidu su sve lampice i na kulama na glavnim vratima isto, a crveni lampioni su duz cijelog zida, kuce su tradicionalne i grad mi je izgledao carobno po noci. Mislila sam nece mi biti dosta vremeena da ga istrazim. Ali danas ujutro i po danu sasvim druga slika, magla i smog u zraku, sve puno prasine, sve sivo od cadje, kisa nije dugo pala i izgleda mi sve sumorno i prljavo. Nema veselih lampica.
Skuzila sam da Bell tower i Drum tower ima u svakom vecem kineskom gradu. Doduse ova dva sam mogla slikat na bilo kojoj bausteli i reci da su to tornjevi. Nastavljam dalje u muslimansku cetvrt, koja je sve samo ne muslimanska. Hrpa standova sa klopom, suvenirima, suhim vocem i zacinima, mali restorancici…nista tu ja ne vidim muslimansko. Cetvrt vrvi zivotom…puno ljudi na cesti i svi nesto zvacu..odmah se bacam na istrazivanje hrane, prvo sam nasla kod nekih babaca zamotuljke punjene razlicitim povrcem, pa sam kod njih onda maznula i juhu od povrca. Pored tog je bio neki restoran di kuhari kuhaju i peku neku juhu sa staklenim rezancima i mesom, odlucila sam da bu to sutra na meniju, jer sam danas puna. Svuda su i standovi s nekim kompotima ili vocnim cajevima, stave suho voce u casu i to zaliju vrucom vodom. Nije lose iako nisam neki ljubitelj kompota. I za desert sam maznula pohanu bananu.
Puna ko brod pokusavam pronaci dzamiju, ljudi mi dobro pokazuju ali nikako da pogodim jer je skrivena u unutrasnjosti tog kvarta. Napokon je nalazim i placam ulaz 15 yuana, i nisam pozalila. Dzamija je sve samo ne dzamija…izgleda kao neki budisticki hram sa svim onim vratima kroz koja se prolazi, nekoliko dvorista, kamenim arkadama i prekrasnim vrtom, paviljonima i ukrasima. Minaret je zapravo kao toranj neke pagode. Gradjena je u 8 stoljecu za vrijeme dinastije Tang, a kasnije je jos prosirena. Ni po cemu ne bih rekla da to nije budisticki hram. Taman je pao mrak kad sam izasla iz dzamije pa sam se vratila u muslimansku cetvrt da malo vidim stimung po mraku kad upale sve reklame i lampice. Vratila sam se rano u hostel da se pripremim psihicki za tusiranje na vanjskim uvjetima, putem naravno navratila u duckas po pivu, uspjela dobit curke na skype sto mi je posebno uljepsalo dan.
Sutra spavanje do ibera.
8.1.2013.-utorak- Xian
Odlucila sam ipak preskocit setnju po zidinama i otici u povijesni muzej pokrajine Shaanxi. Ulaz je besplatan i muzej je super, sa dobrim filmovima o povijesti. Ima svasta unutra od paleolitskih nalazista, preko predmeta iz vladanja razlicitih dinastija Han, Qin, Tang, i jos sam zaboravila kojih, o putu svile, ima i teracota ratnika. Skroz mi je drago da sam odabrala muzej da me podsjeti malo na povijest Kine. Pa to je jedna od cetiri najstarije civilizacije svijeta, sa dugom povijesti i kulturom. Dobila sam zelju vise nauciti o tim dinastijama i o kineskoj povijesti. Vracam se u muslimansku cetvrt na sve one oblizeke koje jucer nisam stigla probat…danas su na redu, prvo sam maznula raznjic sa bubrezima na zaru, ljuto ali fino, onda onu juhu sa govedinom, nekim tijestom i staklenim rezancima, juhica je bila izvrsna, nimalo ljuta al sam je inda ja zacinila, kad si u Kini mora sve biti zacinjeno. Kupila sam kod mojih babaca od jucer punjene lepinje da imam kaj jesti u vlaku, dale su mi da probam ono zelatinasto kaj jedu i sva sreca da to nisam kupila jer je odvratno. Odjurila sam u hostel po stvari i na kolodvor na vlak. Imam skroz podvojene dojmove oko ovog grada, nocu mi je lijep a danju mi se gadi, sad kuzim onu pricu sa zagadjenim zrakom u Kini, ovdje se sunce ne vidi od smoga, toliko je gust smog da ga zapravo mozes vidjeti. Jedno je sigurno to je grad sa najvise shopping centara koje sam vidjela u zivotu. Ima ih stotine, na svakom cosku.
Sad mi slijedi 16 sati tandrkanja u vlaku na sjedalu. Molim boga da nisu onak grozni kao na internetu, s okomitim naslonima, malim i tvrdim sjedalima. Prolazim silne kontrole ko na aerodromu i lako nalazim vlak i imam kaj vidjeti, nije ko na slikama jos je i gore, prljavi sicevi, milion skvadre sa kutijama, torbetinama…I tu se pocnem smijat ko luda, evo mi autenticne Kine, 5 frajera i ja na stisnutim sjedalima, smijemo se, nude me klopom, pomazu mi oko prtljage. Ma nije moglo biti bolje od ovog, jos da ulovim koji sat sna i sve ce biti super i da mi guzica ne odrveni. A i za pišanje mi treba psihicka priprema jer se ni ne usudim pomislit kakvi su wc-i. Za sada trpim. Prisao mi je decko koji studira u Chengdu, malo smo razgovarali i ponudio mi je da mi pokaze okolo. Posto tamo zelim vidjeti samo pande, okolna sela i jesti spicy sechuan, to mi se uopce ne cini losa ideja da me malo profura okolo. Zaboravila sam kak se zove al me naucio znacenje mog imena na kineskom …Gordana se sastoji od 3 znaka prvi go znaci zidine oko grada, dan znaci crveno, na znaci ljepotu djevojke…rekao mi je da je moje ime na kineskom jako lijepo.