26. 12. Ovaj put odlazim tužna i sa suzama u očima. Došao burki, bili skupa jedva dva dana i ja već odlazim. Slab nam tajming al bar smo se vidjeli, opasno nedostaje od kad je emigrirao. Ne putujemo više zajedno, malo se vidimo.
Uglavnom nakon finog blagdanskog ručka, pa večere pa doručka dobro uhranjena kupim svoj najlakši do sad ruksak( uspjela sam se spakirat u 5kg za 18dana) i uskačem u goopti koji me vozi do Venecije, kavica uz more kraj vaporeta na aerodromu i počinje avantura prvo Mexico city, dugi layover od jutra da mraka, pa let do Quita u Ekvadoru, odmah na vulkane, i skoro na vrh svijeta, pa u Amazonu tu sam na dnu po visini pa malo avanture na vodopadima u Banosu i za kraj Peru opet vrh al ne samo po visini već vrh doživljaja i putovanja- Machu Picchu, što bi moja draga prijateljica rekla marš u p…., i malo plivanja s tuljanima, uživanac.
Za početak bez kreveta dva dana, pa ko živ ko mrtav.
Spremna za pokret od vrha svijeta do dna, tj. do njegovih dubina.
