Provansa s klincima- II dio

13.04.09. utorak – Provansa s klincima- II dio
Ponovno sunce- nema razmišljanja ; danas opet plaža. Al malo otmjenija lokacija- St. Tropez ( sat i sitno vožnje)- pa da vidimo kako brije svjetska elita.
Prvo smo naletili na mali gradić Port Grimaud za koji piše da je Venecija u malom – izgrađen na moru, puno mostića, brodovi, svjetionik…

Taman se održavao neki sajam lokalnih specijaliteta i obrta pa je sve bilo puno štandova sa pekmezićima, namazima, terinama, maslinovim uljem… Malo smo degustirali, kupili neki namaz od inćuna ( 4 eura), malo maslinovog ulja( 2dl 5 eura), octa s tartufima ( 2dl 5 eura)- cijene i dalje paprene. Mjesto je lijepo – ulazi se preko mosta kroz vrata- auti ne smiju unutra osim stanara, kuće su niske relativno nove s malim vrtekima – svaka na moru a pred njima parkirane jahte.Pročitala sam da je mjesto izgrađeno 1960. na močvarnom tlu pa zato ima puno mostića. Neki su dijelovi zatvoreni jer su tamo privatni posjedi što je šteta jer ima krasnih kuća. Uglavnom mjestašce je ok, nema velike gužve na glavnom trgu su restorani s terasama a možete doći i brodom.
slikice iz Port Grimauda

Produžili smo do St. Tropeza, točnije prvo do plaže jer je prema gradu bila velika gužva.
Tamo su najpoznatije plaže Tahiti i Pampelonne udaljene od grada četiri km. Plaže su ko u Miamiu- pijesak i one kuće za spasioce samo je more daleko od Miamija- krcato algama, smećem i meduzama.

Možda smo baš naletili kad je bila takva morska struja i donijela tone travuljage- toliko da na nekim dijelovima nisi niti mogao proći uz samo more

nego smo ih morali obilaziti.

ko iz horor filma- alge napadaju

Ne kužim zakaj im je špica ta plaža- Cassis je za ovo bio zakon. To je valjda spika ko i Ibiza samo isfurano zbog ekipe koja tam dolazi i vjerovatno zabave. Naravno u moru su parkirane jahte da se smrzneš.
Na plaži svakih 100 metara jedna birtija ili restoran sa stolovima i ležaljkama. Sad nije bila sezona pa nije bilo puno ljudi na plaži al mislim da je u sezoni ludnica a vjerovatno i dobra ružiona.
Uspjeli smo i popit capucino -napokon( 2 komada 7 eura) a da nismo morali niš pojest.

sretni osmjeh i capucino

Poslije plaže slijedio je izlet u grad St.Tropez- nemoguća gužva na ulazu u grad i na izlazu.Pitam se kak je tek u sezoni; fucking night mare.

Grad je lijep- puno fancy dućana, točnije butika- u lučici parkirane jahturine sa posadom a na obali birtija do birtije. U tom dijelu ima i plaža -kraj svjetionika i onih veselih , šarenih brodića ali ne izgledaju baš nešto- oštre stijene; a upitna je i čistoća mora; al ak nemaš auto a vruće je- može poslužit. Cijene po restama od 20 eura na više za menu (predjelo +gl.jelo). Na vrhu brda blizu središta grada je neka tvrđava sa koje puca pogled al mi se nismo penjali već smo samo šetali gradom- puno lijepih crkvica kuće sa pastelnim fasadama i živopisni prozorčići na kućama-uglavnom tirkizno zeleni ili plavi.

Anyway postala nam je pregužva( ponovo ću ja: pa kako je onda u sezoni???) pa smo zapalili prema manjem mjestu Frejusu nekih 45 min vožnje od St. Tropeza.

Taj nam je grad ostao u ” odličnom” sjećanju kad smo dolazili u Francusku- gps još nije radio i vrtila sam se onuda jedno sat vremena jer nisam mogla naći izlaz iz grada i sve to u 2 ujutro.Al smo ga zato dobro upoznali i odlučili da ćemo ga posjetiti u nekim sretnijim okolnostima jer je izgledao jako lijepo. A i to je bilo mjesto na kojem je gps ponovno proradio- čudo!?

Već je počeo padati mrak kad smo stigli u Frejus. Grad je poznat po rimskoj areni i kazalištu koje mi nismo našli jer smo bili u starom srednjevjekovnom dijelu koji je na brdu , pretpostavljam da je arena u blizini obale jer je to nekad bila rimska luka.Uspjeli smo vidjet samo katedralu izvana u kojoj se nalazi krstionica iz 5 st., vidjeli smo i stare zidine, trgić i groblje .Ostatke Rimljana nismo našli a bome nam ih se više nije ni tražilo- bili smo umorni i gladni pa smo se stropoštali u lokalni restoran na trgu; meni od tri dijela 17 eura a za klince 7 eura- it”s ok.

Klopa je bila mrak- jeli smo neku salatu s pinjolima, juhu od luka, mesetinu sa tijestom i creme brulee na kraju. I naravno maznuli butelju crnjaka.Jebeš rimske zidine – nakon klope nitko nije bio previše uzrujan kaj ih nismo našli.

Frejus

zidine

trgić

njam- a klinci prestrgani i presiti

14.04.09.-srijeda -Provansa s klincima- dan 6. -red kulture

Nakon obilnog doručka- domaći špek, luk sir… bili smo spremni za novu akciju.
Gazdaričine mace su nas svako jutro čekale na prozoru. I njima se sviđa domaći špek. dan je izgledao lijep( poslije smo skužili da je izgled varao).
Vani je puhalo al smo skužili da tam često puše .

Nisam rekla da se s našeg dvorišta pružao prekrasan pogled na neku planinu mislim mt.. Ventoux u blizini. Vjerovatno neki stari masiv- vrh su mu gole stijene zaravnjene kao stol- guba.Svako jutro kad bi krenuli u istraživanje prolazili smo nekim drugim krajolikom: makija, pa planine , pa borove šume; ili malo pitomije: vinogradi, maslinici, farme konja- sama vožnja do svakog mjesta bila je poseban doživljaj.Put do Marseilla vodio je preko planinskog dijela kroz šumicu i makiju -30 min vožnje.

U Marseilllu smo se uputili direkt na plažu Prado nadajući se da ćemo uloviti još malo sunca al je tako prokleto puhalo da smo se smrzli ko čvarci i pokupili s plaže u roku keks.Plaža je lijepa -sitni, sitni šljunak i more izgleda OK, naglašavam izgleda a uz plažu prema šetalištu i cesti brdo je kafića i restorana gdje je navodno noću špica- ne bih znala iz vlastitog iskustva-tak je to kad ideš s djecom -sretan si jer vidiš da uživaju al nema noćnog života.

Plaža Prado

Ostatak dana proveli smo u razgledavanju i shopingu. Cesta od plaže prema centru i staroj luci ide uz more i uz nju je izgrađena hrpa prekrasnih elitnih vila koje potsjećaju na vile u Opatiji i Crikvi uz more .

Iznenadio me Marseille- nisam očekivala da ću vidjeti grad pun kulturnih spomenika, mislila sam da je to industrijski, lučki grad bez previše šarma, što uopće nije točno.Čitala sam da su grad osnovali prije 2600 godina grčki doseljenici iz Male Azije.
Grad je lijep, sastavljem od više različitih četvrti.Bili smo u najstarijoj četvrti Le Panier u kojoj živi hrpa doseljenika( kao i nekad) iz raznih dijelova. Sreli “zemu” iz Rumunjske-koji je radio u Kikindi pa priča srpski- kaže živi ok-kupio stan, plaća 2 soma eura pa ako nam nije dobro neka i mi dođemo.Kaj da mu velim i nama je dobro al plaća duplo manja.

Bili smo i u starom sirotištu Vieille Charite u kojem su danas muzej egiptologije i još neki muzej.
Poslije smo prošetali prema staroj luci i utvrdama sv. Ivana i sv Nikole- svaka s jedne strane “čuva” ulaz u marseillsku luku s otvorenog mora. Na vrhu je crkvica mislim sv. Nikole izgrađena za pomorce prije nekoliko stotina godina

Nad gradom dominira crkva Notre dame de la garde građena u romaničko-bizantskom stilu smještena na najvišem brdu u gradu – koju smo mi vidjeli iz daleka jer nam se nije vozilo do tamo.

Ima još jedna nova katedrala – uz staru tvrđavu i svjetionik.U centru je Hotel de ville- nema mjesta u Provansi u kojem najvažniji i centrlani dio zauzima hotel de ville( prvo smo mislili da je to hotel al nam je poslije netko rekao da je to vijećnica- nisam provjerila tu informaciju)

Još smo malo bauljali po centru i malo šopingirali- al su za mene dućani bili preskupi. Taj dio grada potsjećao je na Pariz imam osjećaj kao da su sve kuće ( ne kuće nego palače koje zauzimaju po nekoliko blokova) iste.

Na kraju smo otišli do palače Longchanp iz maseillskog zlatnog doba- kad su bili na vrhuncu u 19 st.Danas su u njoj prirodoslovni muzej i neki muzej modernh umjetnosti. Ispred je fenomenalan vodoskok- to se ne propušta.

neka slike sve govore.

Dan smo završili u Aix en Provance – 20 min. od Marseilla. Možda mi se od svih gradića najviše svidio Aix. Poznat je po mnoštvu fontana i trgovima s puno kafića i restorana, ali ono što mi se tamo svidjelo je mnoštvo mladih po vani i neka opuštena atmosfera.Tamo se nalazi jedno od najstarijih sveučilišta i nekoliko zgodnih crkvica.Grad po mojoj mjeri- red zabave pa red kulture.

Nakon šetnje uvalili smo se u neki kafić -pivnicu i odmarali.

15.04.09-četvrtak – Provansa s klincima- dan 7. – snježna avantura

Pogled kroz prozor nije previše obećavao ali bili smo dosljedni pa smo u auto strpali badiće i kabanice i naravno hrpu hrane za ekipu-jedu ko lučki radnici; da sam još koji tjedan u Francuskoj riješila bi se svog viška kila jer od malih žohara nismo mogli doć na red za klopu.

Imali smo par lokacija u planu pa smo krenuli redom do kud danas stignemo.

Prvi je na redu bio gradić/selo St. Maximin-la Ste-Baume par kilometara udaljeno od našeg sela gdje smo neki dan kad smo ase vraćali s naših istraživačkih izleta vidjeli na vrhu krasnu crkvu; pa reko da odemo i tu kad je već blizu. I tu je počela naša avantura obavijena pričom o grobu Marije Magdalene i njenim moćima koje su pokopane upravo u toj bazilici koja se naime zove bazilika Svetog Maximina.

On je bio biskup od Aixa koji je početkom naše ere prihvatio Mariju Magdalenu koja je pobjegla iz Jeruzalema sa sestrom Martom, bratom Lazarom i još nekima i skrivala se u Francuskoj. Piše da su se sprijateljili i da mu je umrla na rukama. Njene relikvije čuvane su u sarkofagu i pokopane 710 g.da ih ne bi uništili Saraceni. Ostale su zakpane do 1295 dok ih nije otkrio Charles II of Anjou kasnije kralj Sicilije.

Papa Bonifacije VIII i on odlučili su sagraditi baziliku i samostan u gotičkom stilu. Danas je tu red Dominikanaca. U kriptama su 4 sarkofaga Marijin , biskupov i još dva zaboravila sam čija .

Evo slika sarkofaga Marije Magdalene

A i gradić je lijep. Mazuli smo si par svježih peciva i kolača u pekari.

Klinci su ispalili na tu priču i sve ih je zanimalo.

Dalje smo krenuli prema mjestu Le Thoronet gdje se nalazi jedna od tri najpoznatije cistersitske opatije. Druge su opatija Senanque i Silvacane koje nismo išli gledat. Ha makar jedna. Ulaz 7 eura za odrasle ; djeca o 10 godina imaju uglavnom besplatan ulaz u ovakve objekte.

Građena je u 12 st. u stilu romanike i piše da plijeni svojom jednostavnošću. Moram priznat da me više oduševila priroda uokolo nego opatija. Jedino je lijepo dvorište u središtu. Čini mi se da se to kaže klostar???

U njoj više nitko dugo ne živi, obnavljana je više od 100 godina, a red cistersita poznat je po tome što sve rade sami: grade, sade, uređuju…

Putem smo vidjeli neki dvorac- obrati pažnju na oblake koji nas prate

Nastavili smo dalje prema Villecrozama; selo poznato po nastambama izdubljenim u stijeni. Naseljavali su ih još prethistorijski ljudi, pa su bile skloništa od gusara a u 16 st. jedan je plemić u špiljama izdubio četverokatnicu. Izgleda fenomenalno. Građeno je u naslagama sedre a najljepši je vrt koji su uredili oko špilja. Uživajte u slikama

manja nastamba

četverokatnica na obje slike

I samo selo je lijepo. Taj slap koji je na fotkama je dio nekog izvora pa je u selu puno fontani koje su označene brojevima a iz nekih se može i voda piti.

Konačna točka bio nam je Grand kanjon rijeke Verdon koja je urezala svoj tok u Male Alpe-Les Alpilles. Liči na američki kanjon pa otuda ime.Dug je 27 km a dubok 700 m. Rijeka koja je trebala biti tirkizno plava( fotke s interneta) bila je smeđa i nabujala jer nas je cijelo vrijeme pratilo nevrijeme. Naime kad smo došli blizu kanjona zbog sve veće nadmorske visine bilo je sve više oblaka- počela je padati tuča, sve krupnije i krupnije kuglice. Bilo je fucking freezing a uvjeti na cesti bili su zimski–5 cm leda. Al doživljaj je bio jebenitza!!!

ovaj rozi patuljak je moja kćer

Vidiiii ovo

pa ovo

come on!!

a ovo??!!!

Kad smo skužili da je vrag odnio šalu i da imamo sve manju kontrolu nad autom spustili smo se do jezera umjesto da nastavimo dalje uz kanjon.
Avanturisti jesmo al nismo kamikaze.
Jezero Lac de Ste Croix umjetno je jezero nastalo izgradnjom brane na rijeci Verdon i izgleda super -napokon tirkizna boja.

A ovo je dvorac iz 17.st sa šarenim krovićima u mjestu Aiguines pored jezera

Al avantura tu još ne završava.Pošto nismo mogli dalje uz kanjon voziti otišli smo do sela Moustiers Sainte Marie, udaljenog par km od kanjona, izgrađenog u stijenama gdje se priča s Marijom Magdalenom nastavlja. Naime prije nego što je došla do biskupa Maximina skrivala se prema legendi u špilji iznad tog sela??!! Na tom je mjestu pored špilje izgrađena crkvica u 12 st.

Gore se nismo penjali jer se voda slijevala po stazi u potocima
gore na vrhu je bijela kapelica pored špilje

Selo je prelatko izgrađeno kao na klancu između dvije stijene , kroz njega teče potok u mnoštvu slapova i puno je slatkih restorančića.
Završili smo mokrih nogu u nekoj piceriji, na lokalnim specijalitetima; kotleti od ovce, pizze i naravno- vino.

16.04.09-petak Provansa s klincima- dan 8. beveze-
Za razliku od jučerašnje avanture, danas ništa nije išlo po planu.Vrijeme li- la.
Nismo znali kud bi pa smo odlučili smo odraditi šoping u Ikei pa ponovo do plaže u Marseille- ispizdio nas šoping pa smo predahnuli na plaži dok nije počelo puhat; htjeli smo otići u muzej egitologije al smo došli kad su već zatvorili,klinci više nisu htjeli ni van iz auta pa smo pored auta opet u onom starom dijelu Marseilla Le Panier maznuli pivicu. Planirali smo još do Aixa al se spustila pljuština pa smo vrijeme ubijali ponovno u šopingu di su me djeca dokusurila sa željama, čestitkama i pozdravima i izbila mi zadnju lovu iz džepa. Bilo je vrijeme da se ide doma!!!

17.04.09-petak- Provansa s klincima- dan 9. – good bye

Danas povratak doma. Gazdarica je bila i više nego ok- što samo dokazuje tvrdnju da su Francuzi u kurcu :-).Spakirala nam je buteljku za doma ponovo smile.
Put je trebao biti dug al smo odlučili razbiti monotoniju i posjetiti neke gradove us put.Hjela sam do St. Paul de Vence jer sam čitala da je super al to smo morali izbaciti da stignemo u neko normalno doba doma.Prvo smo navratili do Grassa poznatog po proizvodnji parfema. Čisti biznis profuraju te malo kroz neki muzejčić gdje se ti ispričaju kak se rade parfemi pa ti uvale parfem po 35-40 eura. Jedina dobra stvar je kaj paremi ubijaju. Miriše dulje od bilo kojeg iz dućana.Dragi je jednog odabrao al ja nisam mogla jer su mi se pobrkali svi mirisi koje sam probala. Poslije mi je bilo žal jer sam tek drugi dan skužila kak jedan super miriši- jebi ga kad smo mi žene komplicirane i neodlučne.

Mislim da u Grassu nema kaj puno osim tih parfema pa smo nastavili dalje prema Nici.

Iako sam bila tamo prije dvadesetak godina Nica me ponovo oduševila.

Gradić pun života; taman smo uletili u subotu kad je bio plac: voće , povrće, egzotično cvijeće, pekmezići, paštetice, mirisna peciva i pite; šarenilo na sve strane.

Puno je ljudi , svi ljenčare na terasama uz kavicu na suncu, u pekarama sendviči od tune boli glava -ko avioni, pa svakakvih slatkih kolača i peciva- i to smo morali isprobat. Škvadra stoji u redu da bi probala neke njihove specijalitete ko kajgana u ogromnoj tavi se peče. Tržnica s ribom, nepregledna plaža, fancy hoteli u vilama iz 19 stoljeća- super. Mislim da bi za Nicu trebalo par dana a ne par sati

Nica- stari dio

plaža u Nici

luka u Nici

Nakon Nice otišli smo do Monaka . E tamo smo se dobro navozali dok nismo našli bus koji vozi do Prinčeve palače. Monako me nije baš pretjerano oduševio .Prošli put kad sam bila dojmovi o Monaku su bili puno bolji. Možda je to zato što smo ovaj put prošli cijelu Provansu sa svim njenim dvorcima, gradićima crkvama i ljepotama da me ovo na kraju baš i nije impresioniralo.

Prinčeva Palača

smjena straže pred palačom

skulptura Garibaldija najstarijeg začetnika kneževske obitelji koji je prema legendi na prijevaru preobučen u svećenika samo sa mačem i njih par osvojio utvrdu- današnji Monako

katedrala u Monacu gdje se vjenčala Grace Kely i princ Reiner III

Ne znam zakaj su prinčevi kad je Monako kneževina

dio u odnožju starog grada, valjda Monte Carlo

najpoznatija kockarnica u Monte Carlu ispred koje stoje paparazzi a parkiraju nemogući auti.

Prošli smo i dio staze gdje se voze trke. I to je to.

Put se malo zakomplicirao kad sam glavinjala po noći kroz Sloveniju putevima revolucije koje sam našla na internetu da ne moram platiti vinjetu, pa nisam našla pumpu da točim auto a bome ni u Hrvatskoj komad od Buja do Buzeta nema po noći ni jedne pumpe otvorene- pa smo morali od 03-06 ujutro ćoriti kraj pumpe. Put koštao oko 150 eura benzin tam i natrag i isto tak negdje cestarine bez Slovenaca- cca 300 eura .

Mislim si posle ak je to najgore kaj nam se na putu desilo- nek tak uvijek bude.

Home sweet home, al ne zadugo- slijedi kroz dva mjeseca Miami i Costa Rica, pa u osmom Egipat i Jordan, a ak Bog da možda uspijem napisat koji blog sa prijašnjih putovanja kad sam se već ufurala.

Pa i nije tak teško to pisati sam je bolje kad je zima- nemaš kaj radit- ovak ide sporo- šteta pred kompom drvenit kad je vani špica.