17.7. Thailand – Koh Tao
Napokon smo se iskobeljali iz sobe, i hitili se na motor. Voznja je prava pustolovina, jer je otok brdovit, pa se stalno spustamo i penjemo. Dok se penjemo molim Boga da potegne uz brdo da ne moram pjesacit. Htjeli smo doci do Mango baya, al nekako smo zavrsili na drugoj strani otoka u Hin Wong bayu. Uzivamo i vozikamo se po brdima kao na kroseru, po zemljanim putevima, preko barustina, okolo tropska suma i tu i tamo koja kucica. Motor ostavljamo na vrhu iznad zaljeva, jer se Tomo boji da nece moci s njim do gore, pa se spustamo pjeske. Ide dosta ekipe u kamionetima koji idu na ronjenje. Prvo s vrha prekrasan pogled, a onda iz more jos ljepsi pogled na malu pjescanu plazicu, okruzenu oblim stijenama. Iznajmimo masku za ronjenje i ronjamo oko stijena o koraljnih grebena. Koralji su razliciti, kao lepeze, kao grane,pa kao lopte, a okolo je milion sarenih riba. Uletila sam u jato riba i uopce se nisu bojale, navikle su na blizinu ljudi jer ih ljudi ne diraju. Sad smo vec lagano gladni pa odsetamo do neke birtijice s prekrasnim pogledom na more, i narucimo Pad Thai, fried rice i shake, hrana super ukusna, shakeovi mrak. Razvalimo se na suncu na terasi i uzivamo. Sad nas ceka penjanje do gore, al nije bed jer smo siti i odmorni. Super nam je na motoru pa se jos vozikamo do otoka Nangyuan, ali nam se ne da pjesacit do dole, a motorima je zabranjeno. Ogromna greska sto nismo otisli jer smo poslije skuzili da je bas to onaj pjescani sprud koji spaja dva otoka koji smo vidjeli na fotkama na netu i zbog kojeg sam odabrala ovaj otok. Zapravo mi je drago da smo na Koh Tao jer ga jos nije preuzeo masovni turizam sa ogromnim resortima, vec si vecinom pansioni sa drvenim kucicama i kolibama. Vozimo se sad na neki drugi dio do Chalog Baan Kao i tamo bacimo kupanje, al je more malo muljavo pa bas nismo odusevljeni. Pao je vec mrak pa smo se vratili na nasu plazu i vecerali u nasem restacu. Kupili smo si u ducanu prije toga domaci rum i sokove, pa slozili par koktela za aperitiv. Opet nas je satro umor nakon klope, a poceo je i pljusak pa smo se hitili u horizontalu. Sutra bi trebali ici dalje a uopce nam se ne ide. Totalno uzivamo na ovom otoku..
divna plaža, al oblačno vrijeme kvari fotku
pogled prema Nagyuanu
Chalog Baan Kao
Chalog Baan Kao
18.7. Koh Tao
Napokon jedan suncani dan, steta samo sto je zadnji na otoku. Nije da je vrijeme koma, oblacno je, toplo,á par puta padne kisa al brzo i prodje. Japanke su idealna obuca…kam udje tu i izadje. Idemo rano na plazu da iskoristimo dan. Oseka je i voda je malo preko koljena, tak da nema plivanja, samo namakanje. More je tirkizno, na plazi bijeli pijesak sa sivim hupserima koje su iskopali rakovi. Palme skrivaju kuce…prizor s fototapete iz spavace sobe mojih staraca iz osamdesetih. Ni ne izlazi nam se iz vode, tolko je toplo. Kad su nam pocele rasti plivace kozice,izlazimo iz mora i razvlacimo se po plazi. Oko podneva se naoblacilo, taman kad smo se trebali pakirat. Odem pod tus kad na zidu ogroman krastavi guster, velik ko moje stopalo. Nisam neka pickica al nije mi bilo svejedno, za minutu protutnji o drugi i sakriju se ispod umivaonika. Odmah je pao fotosesn s gusterima. Kisa je prestala al puse i dalje, sjeli smo se u nas restac na terasu da pogablamo nekaj i bacimo oprostajni pogled na ocean. Motorom smo zacas u selu, vracamo ga i cekamo trajekt. Sad kad vidim Mae Haad kuzim da sam super izabrala nase mjestasce, puno je cisce more i nekako opustenija atmosfera. Na trajektu smo unutra jer su ogromni valovi. Tek se smirilo pred Chumptonom pa smo sjeli na palubu. Ispred Chumptona je puno malih otoka, izgleda nenastanjenih jer je obala strma. Imamo jos sat vremena do polaska vlaka, kisa je pocela lijevat, pa pronalazimo lokalnu birtiju da nekaj ubacimo i kljun. Uzimamo neku juhu s iznutricama i przenu rizu, mrknemo Changa i natrag na kolodvor. Vlak naravno kasni jedno 20 min. Ovaj put imamo lezajeve, sto znaci da ce biti ozbiljnog spavanja. Uspijevam malo seruckat po blogu, i onda me shrva umor..
neki otok
Chumpton